Slovenska Bistrica – gradić pod Pohorjem

3 09 2009

Slovenska Bistrica je jedan od najstarijih gradova u Sloveniji. Kao grad se spominje već 1313. godine kada je dobila i gradska prava. Zbog izvrsnog položaja ubrzo je to malo mjesto postalo trgovačko središte. Danas u Slovenskoj Bistrici živi oko osam tisuća ljudi, no ta brojka iz dana u dan raste zbog doseljavanja ljudi iz većih okolnih gradova. 1300. godine su naselje opkolili s obrambenim zidinama te visokim tornjevima. Slovenska Bistrica je stradala u tri požara koja su je do kraja uništila. Zbog toga je većina zgrada tek iz 18. stoljeća.

Slovenska Bistrica može se pohvaliti s mnogim kulturnim i prirodnim znamenitostima što zbog svoje povijesti što zbog svog geografskog položaja. Jedna od najvažnijih i najljepših je svakako dvorac Slovenska Bistrica s predivnim dvorskim parkom u kojem je najznačajniji grabov drvored. Danas je očuvana samo četvrtina tadašnjeg parka. Prvi privatni vlasnici dvorca bili su obitelj Vetter (kasnije von der Lilie) koji su dvorac obnovili. Nakon obnove dvorac je imao blago trapezast oblik s unutarnjim dvorištem te četirima tornjevima, kojeg je očuvao i danas. Drugi vlasnici su bili grofovi Wildenstain koji su na novo uredili park. Zadnji i najvažniji vlasnici bili su grofovi Attems koji su među ostalim uredili i znamenitu vitešku dvoranu koju je oslikao Attemsov dvorski freskant Franz Ignaty Flurer. Te freske su najopsežnije i najbolje Flurerovo djelo u Štajerskoj te predstavljaju visokobaročni ideal iluzionistički oslikanog prostora. Nakon drugog svjetskog rata dvorac je bio nacionaliziran te ga je prvotno koristila vojska a nakon toga je korišten kao stambeni objekat do 1985. kada je ponovo obnovljen i prenamjenjen u kulturno središte.

Među najljepše prirodne znamenitosti Slovenske Bistrice svakako spada i Bistriški vintgar, slikovita sutjeska koju je oblikovao potok Bistrica. Uvrštena je i u geomorfološke prirodne spomenike. Vintgar predstavlja izrazito zanimljivu turističku i obrazovnu pješačku stazu, privlačnu zbog slikovitosti, raznovrsnih stijena i rijetkog rastlinja.

Sveukupno područje tog malog mjesta je iznimno razgibano i zbog toga idealno za sportske i rekreacijske aktivnosti kao što su vožnja biciklom, trčanje u prirodi i u zimskim mjesecima skijanje na obližnjem skijalištu (TRC Trije Kralji) na Pohorju. Na svoje također mogu doći i ljubitelji lova te ribolova. Zanimljivih sadržaja u Slovenskoj Bistrici sigurno ne nedostaje s toga taj gradić nudi savršen provod za svakog posjetitelja.





Mlini – ponos Župe Dubrovačke

28 08 2009

Mlini su smješteni u Župi Dubrovačkoj, preciznije u Župskom zaljevu te ih krasi predivna priroda, šljunčane plaže, prekrasni cvjetni vrtovi, šetnice, hoteli, vile i ljetnikovci koji su sagrađeni još za vrijeme Dubrovačke Republike. Stari naziv za to malo mjesto bilo je Molina, pošto su bili sjedište mlinarskog obrta. Kroz njega idu i dvije manje rijeke, Zavrelje i Vrelo. Upravo tu vodu su pili i građani Dubrovačke Republike dok još nisu dobili vlastiti vodovod.

Jedna od bitnijih znamenitosti tog kraja je svakako stara crkvica sv. Ilara, koja je opisana još u statutu grada Dubrovnika iz 1272. godine, iako je sagrađena puno prije toga. Crkva je bila oštećena 1667. u potresu koji je pogodio ovaj kraj. Međutim, obnovljena je 1683. godine u stilu baroka. Sveti Ilar, zaštitnik Mlina, je prema legendama iz davnih vremena na obali ubio velikog zmaja i s time oslobodio to mjesto, stoga mu je u čast sagrađena crkva.

Znamenitost Mlina je još jedna crkva, crkva svetog Roka koja je sagrađena u 15. stoljeću kao i drvo velikog platana posađenog 1743. godine koje je smješteno uz samo more u središtu Mlina.

U tom malom mjestu posjetitelji mogu prenoćiti u jednom od hotela ili se pak odlučiti za privatni smještaj. Jedino što Mlinima nedostaje su mjesta za noćni izlazak, kojih uopoće nema. Međutim, zato su plaže prelijepe i savršene za bijeg od svakodnevnih problema.

Zbog svog geografskog položaja i predivne prirode Mlini su oduvijek bili jedna od atraktivnijih turističkih destinacija. Na tom području je čak i dubrovačka vlastela imala svoje ljetnikovce te se i danas osjeti ladanjski duh. Sve to oduševljava mnoge posjetitelje koji se iz godine u godinu rado vraćaju.





Trsteno – dom ogromnih platana

21 08 2009

Trsteno je malo naselje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, udaljeno svega dvadesetak kilometara od Dubrovnika.

U Trstenu nalazi se i poznati arboretum te mnogobrojni ljetnikovci dubrovačkih plemića. Jedan od simbola vezanih za Trsteno svakako su dvije ogromne platane koje su smještene ravno uz jadransku magistralu i čija starost doseže čak starost oko 500 godina.

Trsteniški arboretum jedini je arboretum na hrvatskoj obali,te je poznat po mnogobrojnim perivojima, te raznovrsnom egzotičnom i mediteranskom bilju. Arboretum je osnovan na području bivšeg ladanjskog posjeda obitelji Gučetić-Gozze 1948. godine. Zaštićen je također kao spomenik vrtne arhitekture te se rasprostire na 25 hektara.

Ta dubrovačka plemićka obitelj podigla je ljetnikovac s perivojem već 1494. godine. Od kapetana su tražili da im sa svojih dugih i mnogobrojnih putovanja donesu sjemenke i biljke koje su vidjeli na putu oko svijeta. Arboretum je bio oštećen u ratu te je nakon toga bio skoro u potpunosti obnovljen, međutim 2000. godine stradao je u velikom požaru, koji je zahvatio čak 12 hektara. Međutim, ogromni platani, visoki šezdesetak metara, sa žilama od pet metara te jedinstveni u Europi, nisu bili oštećeni.

Trsteno osim arboretuma posjetiteljima nudi uz kristalno čisto more i predivan pogled prema Elafitskim otocima. U njemu nažalost nema nikakvog hotelskog smještaja, ali je zato ponuda privatnog smještaja više nego zadovoljavajuća. U naselju se nalazi i autokamp koji je u ljetnim mjesecima pretrpan stranim kamperima. Prednost ovog malog naselja svakako je blizina Dubrovnika, međutim problem je nedostatak autobusnih linija, što doista otežava posjet tim predivnim znamenitostima.

Nedaleko od samog naselja smještena je i predivna plaža Veliki Žali koja je sa svojom prirodnom ljepotom očarala mnoge posjetitelje.





Cavtat – začaran duhom prošlosti

15 08 2009

Na području sadašnjeg Cavtata u povijesti je bilo antičko naselje i kolonija Epidaurus. Stanovnici te kolonije su se u 7. stoljeću povukli pred Slavenima te su se naselili na otok Ragusa u blizini (danas Dubrovnik). 1426. godine Cavtat je otkupila Dubrovačka Republika te od tada ima veliku važnost u toj državi koja nije pokleknula pred napadima brojnih osvajača.

Cavtat je također u raznim izvorima spominjan i kao Ragusa Vecchia što dodatno potvrđuje da postoji povezanost između njega i Dubrovnika. Cavtat i njegovo ime vezano je uz nekolicinu legendi. Prema prvoj, Cavtat je dobio ime po predivnoj princezi Cvatislavi, dok je prema drugoj ime izvedenica od glagola „captiti“ (cvasti).

Ostatci antičkog Epidaurusa danas su vidljivi jedino pod morem. Među ogleda vrijedne znamenitosti ubraja se prije svega rodna kuća i muzej Vlaha Bukovca,koji je jedan od najznačajnijih hrvatskih,kao i mauzolej obitelji Račić koji je smješten na groblju svetog Roka. Mauzolej je umjetničko djelo Ivana Meštrovića. U Cavtatu se također nalazi i Knežev dvor koji je izgrađen u 16. Stoljeću, te zbirka umjetnina zaklade Baltazara Bogišića. Jedan od značajnijih mještana Cavtata je i Frano Supilo, koji se borio za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Danas je Cavtat jedna od najjužnijih hrvatskih turističkih destinacija s bogatim sadržajem. Ima čak pet hotela, među kojima je i hotel Croatia koji ima pet zvjezdica. Osim hotela, turističku ponudu čine i brojni restorani, kafići te suvenirnice. U Cavtatu je i manja luka u koju nerijetko uplovljavaju luksuzne jahte.

Jedna od najpoznatijih manifestacija u Cavtatu je susret klapa „Na me pogled tvoj obrati“ koji se održava prvi vikend u rujnu te je pokrenut na inicijativu cavtatske klape Ragusavecchia 2000. godine.

U Cavtatu se još uvijek osjeti duh Dubrovačke Republike te ga zbog njegovih prirodnih ljepota, bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa zaista vrijedi posjetiti.





Ston – vrata Pelješca

13 08 2009

Ston je naselje na poluotoku Pelješcu, koje je poznato prije svega po drugim najvećim zidinama na svijetu te najstarijoj solani u Europi.

Osvajačima je ovaj dio jadranske obale oduvijek bio zanimljiv. Prvi stanovnici na ovom području poznati su čak iz antike. Najprije su tu bili Iliri i Grci, a potom i Rimljani. Zbog njegove iznimne strateške vrijednosti nalazio se čak na rimskoj karti važnijih strateškim mjesta i puteva starog vijeka. Na tom području su se kroz povijest izmjenjivali mnogi vladari, sve dok 1333. Ston nije priključen Dubrovačkoj republici, kada za ovo područje započinje novo razdoblje. Tada se počeo graditi novi Ston, koji postaje jedno od sjedišta kneza, te se na tom području počinju naseljavati dubrovačke obitelji. Ipak najvažnijim se smatra izgradnja zidina, koja je Ston dodatno zaštitila od neželjenih osvajača. Stonske zidine su bile najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat u ondašnjoj Europi. Najprije su izgrađene zidine, te gradići Ston i Mali Ston, tek kasnije zidine su dodatno pojačane s 40-ak kula i 5 tvrđava od kojih je najveća Bartolomija (prozvana u čast sveca zaštitnika oružja). U Malom Stonu se nalazi kula Koruna koja se doima poput krune, dok se Ston naslanja na padinu.

Ston se može pohvaliti s mnogim znamenitostima što zbog svoje bogate povijesti, što zbog činjenice da je to područje bilo jedno od najznačajnijih naselja Dubrovačke republike. Među te znamenitosti se svakako ubraja i velika četverokutna tvrđava Veliki Kaštio koja je branila grad, a posebice Knežev dvor i kancelarija Dubrovačke Republike koja je najreprezentativnija stonska palača.

Zbog pozicije Stona i njegove važnosti kao prometnog čvorišta, trgovina je uz proizvodnju soli, koja i danas ima važnu ulogu u gospodarstvu ovog kraja, bila iznimno bitna djelatnost. Međutim, danas ipak turizam prednjači pred ostalim djelatnostima budući da ovo područje oduševljava sa svojom ljepotom, bogatom povješću i tradicijom te se nalazi na odličnoj lokaciji, koja predstavlja čvorište svih puteva do ostatka Pelješca i otoka Korčule.

Osim ostataka starih zidina i ostalih znamenitosti iz vremena Dubrovačke republike, Ston se također može pohvaliti i s odličnom gastronomskom ponudom, zasnovanom na kamenicama i dagnjama, čije uzgajalište se nalazi u blizini.





Slano – biser Dubrovačkog primorja

8 08 2009

Vozeći se iz Dubrovnika prema Splitu mora se proći Dubrovačkim primorjem, a jedan od bisera ovog dijela Jadrana, Slano, veoma je podcjenjen. Ovo naselja i lučica nalazi se u dubokom zaljevu i udaljen je svega 37 kilometara od Dubrovnika.

Slano je naselje bogate povijesti koje je bilo naseljeno već u pretpovijesno doba, a o tome svjedoče ostaci kasteljera i gomile na obližnjim brdima. No, zbog uvale u kojoj se nalazi bilo je zanimljivo i u antici (ostaci iz toga razdoblja su rimski kastrum i sarkofazi).

Ovo područje je postalo dio Dubrovačke republike u 14. stoljeću, te je potom ovdje izgrađen Knežev dvor, a Slano je postalo sjedište kneza. Ostale znamenitosti su ljetnikovac obitelji Ohmučević, franjevačka crkva iz 16. stoljeća, te crkva svetog Vlaha iz 15. stoljeća.

Za vrijeme posljednjeg rata koji je pogodio ovo područje, Slano je bilo u potpunosti uništeno i opljačkano, a najveću štetu je doživio hotel Admiral koji je tek prošle godine obnovljen i ponovno otvoren.

Danas je Slano mirno odmaralište u kojem se nalazi i mala luka i sidrište za jahte u uvali Banja, dok se veće jahte sidre na ulazu u zaljev Slanog.

Osim hotela Admiral koji je otvoren tek u lipnju 2008. u blizini se nalazi i hotel Osmine, te nekoliko restorana i kafića.

Slano je mirno i pitoreskno neselje u blizini Dubrovnika koje pruža najbolji mogući odmor (ako je samo odmor bez velikih uzbuđenja u pitanju). Stoga, ako ste se zasitili prenapučenih turističkih centara, dođite u Slano i osjetite duh minulih vremena kada je sve bilo puno jednostavnije i mirnije.





“Igraj Linđo samo živo…”

3 08 2009

Linđo je staro tradicionalno kolo ili poskočica Dubrovačkog  primorja, Župe dubrovačke i Konavala koji se pleše  uz svirku narodnog instrumenta ljerice. Kolom upravlja kolovođa pod čijom se komandom plešu raznolične figure, a igrači se okreću držeći se za ruke iznad glave slažući se u parove čineći koncentrične kružnice. Rođen je u selima Župe dubrovačke i brzo se proširio i na ostale krajeve dubrovačke okolice, a dobio je ime po jednom stanovniku Župe.

Niko Lale je živio sa svojom obitelji na imanju u selu Postranje. U to vrijeme nije bilo modernih medija, te su se ljudi u slobodno vrijeme zabavljali plešući narodna kola, svirajući i pjevajući. Bio je izvanredno nadaren svirač lijerice, instrumenta koji se svira jedino na dubrovačkom području. Jednoga dana je kopajući dolac bacio motiku i rekao:”Neće Niko više kopati”. Zarađivao je za život svirajući na seoskim svadbama i zabavama, i stoga je dobio nadimak Linđo.

Jedan od simbola Dubrovnika, folklorni ansambl »Linđo« također nosi njegovo ime. Folklorni ansambl Linđo u gradu Dubrovniku djeluje već dugi niz godina njegujući vrijednu kulturnu baštinu, ne samo dubrovačkog, već i hrvatskog podneblja. Folklorni ansambl “Linđo”, osnovan 1964. kao folklorna sekcija dubrovačke Pedagoške gimnazije na poticaj turističkih radnika u  putničkoj agenciji Atlas. Već je 1965. postao folklorni ansambl, koji i danas vodi tadašnji umjetnički ravnatelj Sulejman Muratović, a ove godine Linđo slavi četredestu obljetnicu postojanja.

Njegova posebnost obogaćuje turističku ponudu Dubrovnika, a i Hrvatske i čini je originalnom. Nastupajući u originalnim narodnim nošnjama plijene svojom živošću, šarenilom i mladošću i svjedoče o bogatstvu kulture i folklora svoje domovine. U tih uspješnih četrdeset godina postojanja u „Linđu“ je plesalo oko tri tisuće Dubrovkinja i Dubrovčana koji su nastupili na preko 3500 nastupa i koncerata, a koje je gledalo oko dva milijuna gledatelja. Uz te impozantne brojke treba dodati da „Linđo“ u svome fundusu ima 1500 originalnih nošnji neprocjenjive vrijednosti što ga izdvaja od svih ostalih hrvatskih folklornih ansambala.

Inače, „Linđo“, u kojem je aktivno tristo plesača u dobi od 12 do 30 godina gostovao je u svim europskim zemljama osim Albanije, te u sjevernoj i južnoj Americi, Japanu i Australiji. Za svoj rad ansambl je dobio brojna domaća i svijetska priznanja, a među natjecateljskim međunarodnim festivalima folklora za istaknuti je onaj u francuskom Dijonu na kojemu je taj dubrovački ansambl 1973. godine osvojio »Zlatnu kolajnu« za ples te »Zlatnu ploču« za izvođneje narodne glazbe. Od 1967. »Linđo« je i nerazdvojan dio »Dubrovačkih ljetnih igara« na kojima je održao 217 nastupa i koncerata.

Osim folklornih djelatnosti pri ansamblu djeluje i ženska klapa. Naime kod nekolicine plesačica Linđa rodila se ideja o osnivanju ženske klape pri Folklornom ansamblu koja je realizirana uz pomoć Vedrana Ivankovića, glazbenika u Linđu, u veljači 2000. godine.








Prati

Get every new post delivered to your Inbox.